srijeda, 12. lipnja 2013.

Vladislav Petković Dis - Tamnica analiza pjesme interpretacija pjesme znacenje pesme analiza pesme interpretacija pesme znacenje pesme

 TAMNICA

To je onaj život gde sam pao i ja
S nevinih daljina, sa očima zvezda
I sa suzom mojom što nesvesno sija
I žali, ko ptica oborena gnezda.
To je onaj život gde sam pao i ja

Sa nimalo znanja i bez moje volje,
Nepoznat govoru i nevolji ružnoj.
I ja plakah tada. Ne beše mi bolje.
I ostadoh tako u kolevci tužnoj
Sa nimalo znanja i bez moje volje.

I ne znadoh da mi krv struji i teče,
I da nosim oblik što se mirno menja;
I da nosim oblik, san lepote, veče
I tišinu blagu ko dah otkrovenja.
I ne znadoh da mi krv struji i teče,

I da beže zvezde iz mojih očiju,
Da se stvara nebo i svod ovaj sada
I prostor, trajanje za red stvari sviju,
I da moja glava rađa sav svet jada,
I da beže zvezde iz mojih očiju.

Al' begaju zvezde; ostavljaju boje
Mesta i daljine i vezuju jave;
I sad tako žive kao biće moje,
Nevino vezane za san moje glave.
Al' begaju zvezde; ostavljaju boje.

Pri beganju zvezda zemlja je ostala
Za hod mojih nogu i za život reči:
I tako je snaga u meni postala,
Snaga koja boli, snaga koja leči.
Pri beganju zvezda zemlja je ostala.

I tu zemlju danas poznao sam i ja
Sa nevinim srcem, al' bez mojih zvezda,
I sa suzom mojom, što mi i sad sija
I žali, ko tica oborena gnezda.
I tu zemlju danas poznao sam i ja.

Kao stara tajna ja počeh da živim.
Zakovan na zemlju što životu služi,
Da okrećem oči daljinama sivim,
Dok mi venac snova moju glavu kruži.
Kao stara tajna ja počeh da živim.

Da osećam sebe u pogledu trava.
I noći, i voda; i da slušam biće
I duh moj u svemu kako moćno spava
Ko jedina pesma, jedino otkriće;
Da osećam sebe u pogledu trava

I očiju, što ih vidi moja snaga,
Očiju što zovu kao glas tišina,
Kao govor šuma, kao divna draga
Izgubljenih snova, zaspalih visina,
I očiju, što ih vidi moja snaga.

Poezija Vladislava Petkovića Disa kao srpskog boema odiše dubokim pesimizmom nepomirenošću i neprilagođenošću sa životom onakvim kakav jeste. U ovoj pjesmi opisana je svojevrsna tamnica, ta tamnica je život. Život u koji je pao pjesnik. Dis je dao svoje mišljenje o čovjekovom nastanku iz kosmoska to jeste Dis je opisao čovjekov "pad" na zemlju. Pjesma je podjeljena u tri cjeline: Prva cjelina obuhvata prve dve strofe, u njoj Dis daje svoju teoriju čovjekovog nastanka i opisuje okolnosti pri tom nastanku. Druga cjelina se proteže od dreće do sedme strofe a glavna tema je buđenje čula i saznavanje svijeta. Treća cjelina obuhvata zadnje tri strofe. Misticizam se proteže kroz svaku strofu ove pjesme. Dis na mističan način govori o čovjeku i njegovoj genezi. Značinski sloj pjesme:Prva strofa, Prvi stih je povezan sa naslovom pjesme. Tamnica to je život u koji je pao čovjek. To je dolazak na svijet čovjeka, njegovo rađanje. Glagol pao sugeriše nam da je to nesvjestan čin, onaj o kojem mi ne odlučujemo. Pjesnik je pao iz raja u ovu tamnicu. U majčinoj utrobi bio je u raju, došao je sa očiju zvezda, iz kosmosa. Suza što nesvjesno sija simbolizuje odlazak iz majčine utrobe, napuštanje raja, a za tim žali ko ptica oborena gnezda. Jer to je onaj život u koji smo svi mi pali. Druga strofa, nehotice je došao na svijet, bez volje. Dalje Dis opisuje rađanje i prve trenutke života, plač djeteta, kolijevku. Treća strofa, početak druge cjeline. Opisano je odrastanje, dat je akcenat prolaznosti dana i noći, prolaznosti života, to jeste da nas život nosi u sebi, a mi u njemu mjenjamo naš oblik. Četvrta strofa, zvijezde bježe od Disa, iste one koje su sijale kada se on rodio, to mu postaje lajt motiv u ovoj pjesmi.  Govori se o trajanju, o učestalosti života o njegovoj prisutnosti i prije i poslije nas. Četvrti stih opisuje Disov pesimizam. On neće da stvara potomke to jeste da njegovi potomci budu učesnici u teškom životu, on im unaprijed "olakšava" muke. Peta strofa, govori se kako zvijezde bježe od njega, nema više te sigurnosti, ostaje samo čulni svijet. Šesta, ponavlja se lajt motiv. Zemlja je tu za Disove riječi. govori o svojoj snazi koju je dobio u rastu, govori o tome kako se razvio u odraslu osobu. Sedma strofa, živi na zemlji sam bez njegovih zvezda i isto žali kao i na rođenju i isto je oborio glavu kao ptica, ali njegove zvijezde nema. Osma, treća cjelina, počinje život odtraslog čovjeka zakovan je za zemlju ali očima ide u daljine, dok su mu snovi kruže kroz glavu. Deveta strofa, oseća svoju povezanost sa ovom tamnicom, sa prirodom. Poistovjećuje pjesmu sa prirodom. Deseta strofa, produbljuje misao o prirodi, okreće se ljubavi, okreće se svojoj čulosti i svom pogledu na svijet kroz njegova čula.

Broj komentara: 5:

  1. Svaka cast. Ovaj clanak mi je jako puno pomogao. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. hvala :D zelim jos ovakvih clanaka :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala :D
    Zellim jos ovakvih clanaka :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Veoma dobro i korisno :)

    OdgovoriIzbriši